Pojava prepadnih događaja nameće se kao sigurnosni problem koji treba u cijelosti sagledati pri određivanju i projektiranju sustava sigurnosti i zaštite. Prepadni događaj pojavljuje se, naime, u vrijeme funkcionalnog korištenja prostora, kad su postupci i metode zaštite ponajprije u funkciji nadzora (ne) očekivanih događaja. U štićenom prostoru mogu se nalaziti vrijednosti ili osobe za koje postoji povećani rizik mogućih prepadnih aktivnosti, a postupak zaštite može biti usmjeren prema osobama koje dolaze iz vanjskog okruženja, ili kao potreba ostvarenja visokog stupnja kontrole pristupa u štićeni prostor. Osiguranje od prepadnih događaja angažiranjem sigurnosnog osoblja pokazalo se u praksi kao nedovoljan i vrlo često neefikasan postupak pa se u cilju smanjenja rizika prepadnog događaja primjenjuju sustavi koji omogućuju pouzdan postupak logičke i fizičke kontrole pristupa u štićeni prostor. Poseban naglasak na prevenciju prepadnih događaja odnosi se na otvoreni pristup osoba iz vanjske okoline u prostor novčarsko-bankarskih objekata. Sustav će za svaku točku pristupne kontrole zahtijevati potvrdu uvjeta i stanja pristupa. Temeljni uvjet određenja osobe tako se potvrđuje procesom identifikacije i autentifikacije osobe.

Kartice, otisci, struktura lica, vene u prstu, šarenica oka...

Identifikacijska osobna kartica najrašireniji je način autentifikacije osoba, a ujedno i najjednostavniji i najbrži način registriranja. Kartice su plastične i beskontaktne. Radio frequency identification (RFID) dio je tehnologije automatske identifikacije, a odnosi se na sustav za bežični prijenos identifikacije (u obliku jedinstvenog identifikacijskog broja) osobe ili objekta putem radio-vala. Princip rada je u tome da ugrađena antena prima signal sa čitača i pretvara u el. energiju za pokretanje elektroničkog sklopa u strukturi kartice. Identifikacija otiskom prsta postupak je utvrđivanja identiteta biometrijskim očitanjem osobnog atributa. Biometrijski atribut značajka je jedinstvene tjelesne prirode za koji prema današnjim spoznajama ponovljivost nije moguća. Otisak prsta uzorak je izbočina i udubljenja na površini jagodice prsta. Nastaje skupljanjem mrtvih, otvrdnulih stanica koje se neprekidno u slojevima ljušte s površine prsta. Oblik i formacija ovise o prvotnim uvjetima razvoja embrija te se vjeruje da su jedinstveni kod svake osobe i svakog prsta. Identifikacija osoba temeljem prepoznavanja strukture lica postupak je prepoznavanja lica osobe - primjenom računalne analize slike lica. Identifikacija se vrši metodom podudaranja strukturnih značajki lica kao što su oči, nos, čelo i usta.

U odnosu na druge biometrijske tehnike prepoznavanja, tehnologija prepoznavanja pomoću vena u prstu postiže veći stupanj točnost i pouzdanosti određenja. Raspored vena u prstu razlikuju se od osobe do osobe te se smatra da se tijekom života ne mijenja. Tehnologija omogućava brz odziv i visoku točnost. Ipak, prepoznavanje šarenice jedna je od najsigurnijih biometrijskih metoda. Temelj toga je jedinstvenost prirodnih karakteristika šarenice oka. Ona poprima svoj izgled u najranijem djetinjstvu, a za života se ne mijenja, osim u slučaju bolesti ili ozljede. Kirurški ju je nemoguće krivotvoriti, barem ne bez velikog rizika od gubitka vida. Ova se metoda, osim toga, ne može ‘premostiti’ nošenjem kontaktnih leća, jer postoje algoritmi pomoću kojih se može točno ustanoviti nosi li osoba leće ili ne. 

Fizički elementi kontrole pristupa

Za potrebe protuprepadnog djelovanja nužna je fizička odjeljivost vanjskog od unutarnjeg prostora s postojanjem sigurnosnog međuprostora. U međuprostoru se izvršava zadržavanje osoba s kontrolnim postupkom. Vrata su međusobno koordinirana funkcijom vezanih pristupnih točki (eng. Interlock), što znači da se daljnja vrata ne mogu otvoriti dok se ne zatvore prethodna. Cjelovit i efikasan postupak, kao temeljna prevencija provođenja protuprepadne zaštite najefikasnije se provodi objedinjenom funkcijom konstruktivnih, fizičkih i logičkih elemenata djelovanja vrata "interlocking". To je konstruktivni sklop dvaju vrata s unutrašnjim međuprostorom, predviđen za pojedinačni pristup u i iz štićenog prostora. 

Angažiranje sigurnosnog osoblja često nije dovoljno da spriječi prepadne događaje, nego je nužno na štićenim lokacijama dodati i razne sustave kontrole pristupa.

Hodogram funkcionalnog rada automatske kabine "interlocking"

1. Osoba pristupa kabini s vanjske strane. Kabina je zatvorena i zaključana. Vanjska signalizacija obavještava osobu o spremnosti - stanju kabine
2. Temeljem potvrdne signalizacije spremnosti kabine, osoba se autorizira na jedan od načina autentifikacije. Vrata se automatski otvaraju i autorizirana osoba ulazi u unutrašnjost kabine.
3. Osoba se nalazi u međuprostoru. Vrata se automatski zatvaraju. Kontrolni sustav provjerava uvjete prisutnosti u unutrašnjosti kabine. Dodana kontrola vrši se provjerom identifikacije. Za slučaj potrebe osoba može uspostaviti govornu komunikaciju s osobama iz štićenog prostora.4.
4. Uspješnom provjerom kontrolnih uvjeta i identifikacije, automatski se otvaraju izlazna vrata kabine. Za slučaj odbijene autorizacije otvaraju se automatski ulazna vrata i osoba se vraća u vanjski prostor.
5. Osoba se nalazi u štićenom prostoru. Kabina je zatvorena i spremna za daljnje korištenje. Smjer položaja daljnje početne autorizacije određuje odgovarajuću ulazno-izlaznu proceduru.

Primjena vrata "interlocking" odvraća potencijalne počinitelje prepada, sprječava neautorizirane pristupe i provodi apsolutnu izvedivost pojedinačne kontrole pristupa i dostupa u štićeni prostor. Sustav vrata "interlocking" sprječava brze ulaske i izlaske iz prostora, što je jedna od glavnih karakteristika prepadne aktivnosti. Vrata su izrađena od čvrstih i neprobojnih materijala, moguće ih je opremiti i protubalističkim staklom debljine 27 mm, ali i detektorima metala. Sustav logičke i fizičke kontrole omogućuje prolaz samo jedne osobe odjednom. Kad detektira nazočnost više osoba u sigurnosnom međuprostoru ne dopušta im daljnji prolaz. Logičkim sustavom moguće je odrediti maksimalno dopušten broj osoba u štićenom prostoru, tako da se ograniči daljnji ulaz dok se ne smanji broj nazočnih osoba. Sustav je primjenjiv u uvjetima niže frekventne prolaznosti. Prosječna je brzina propusnosti osoba od pet do osam osoba u minuti. Prema stupnju funkcionalnosti vrata mogu biti ručna, automatska ili rotirajuća.

Izvor: Časopis Zaštita br. IX (veljača, 2010)
Autori: Mladen Herega i Zoran Ranđelović